Poremećaj pažnje (ADHD) moguće uspješno tretirati, ali u BiH je problem nedostatka stimulanata

Nedostatak pažnje – ADHD je neurološki poremećaj koji utječe kako na djecu tako i na odrasle. Međutim, iako je to hronično stanje, moguće je da osobe s ADHD-om dožive značajno poboljšanje simptoma uz odgovarajući tretman.

“Također i hiperaktivnost kod ADHD-a može se očitovati kao nemir, vrpoljenje ili nemogućnost mirnog sjedenja…”

ADHD – poremećaj pažnje je neurološki razvojni poremećaj koji utječe kako na djecu tako i na odrasle i može utjecati na različite aspekte svakodnevnog života, uključujući trajanje pažnje, kontrolu impulsa i hiperaktivnost. Osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća u zadržavanju fokusa na zadacima, organizaciji aktivnosti, upravljanju vremenom i kontroliranju impulsa.

Koji su simptomi i kako se manifestuje ADHD?

ADHD se može manifestirati na različite načine kod pojedinaca, ali postoje neki uobičajeni načini na koje se očituje u općoj populaciji, kao što je nepažnja, jer osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća u održavanju pažnje na zadacima ili aktivnostima, što im otežava praćenje uputa ili završavanje zadataka. Osobe s ADHD-om mogu djelovati zaboravno, često gubeći potrebne stvari za zadatke ili aktivnosti, te često prelazeći s jedne nezavršene aktivnosti na drugu.

“ADHD može utjecati na društvene vještine, što otežava pojedincima održavanje odnosa ili snalaženje u društvenim situacijama. Često prekidaju druge, imaju poteškoća s preuzimanjem reda u razgovorima ili s razumijevanjem društvenih signala.”

Također i hiperaktivnost kod ADHD-a može se očitovati kao nemir, vrpoljenje ili nemogućnost mirnog sjedenja u duljem vremenskom razdoblju. To se može primijetiti kod djece i odraslih. Mogu imati poteškoća u sudjelovanju u slobodnim aktivnostima tiho i često osjećaju prisilu da budu u pokretu.

Osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća s kontrolom impulsa, djelujući bez potpunog razmatranja posljedica svojih postupaka. To može dovesti do prekidanja drugih, izricanja odgovora u razgovorima ili sudjelovanja u rizičnim ponašanjima bez promišljanja o mogućim ishodima.

Osobe s ADHD-om mogu imati problema s organizacijom zadataka i aktivnosti, što dovodi do osjećaja preplavljenosti ili razbacanosti. Isto tako mogu imati poteškoća s upravljanjem vremenom, često kasneći ili podcjenjujući koliko će vremena trebati za završetak zadataka.

ADHD može utjecati na društvene vještine, što otežava pojedincima održavanje odnosa ili snalaženje u društvenim situacijama. Često prekidaju druge, imaju poteškoća s preuzimanjem reda u razgovorima ili s razumijevanjem društvenih signala.

Simptomi ADHD-a mogu značajno varirati među pojedincima i mogu se mijenjati tijekom vremena. Također, simptomi mogu biti pod utjecajem faktora poput dobi, okoline, koegzistirajućih stanja i individualnih mehanizama suočavanja.

Šta je uzrok ADHD-a?

Tačan uzrok ADHD-a nije u potpunosti razumljiv, ali istraživanja upućuju na kombinaciju genetskih, neuroloških, okolišnih i razvojnih faktora. ADHD je složen poremećaj, a međuigra ovih faktora vjerojatno varira od osobe do osobe. Tako na primjer, faktori koji utječu na trudnoću i ranu dječiju dob, poput izlaganja nikotinu majke i pušenja tokom trudnoće, konzumacije alkohola, izloženosti toksinima, prijevremenog porođaja, niske porođajne težine i rane izloženosti okolišnim toksinima poput olova, povezani su s povećanim rizikom od razvoja ADHD-a.

ADHD je godinama smatrana stanjem koje utječe samo na djecu i adolescente. Međutim, ADHD je također prilično uobičajeno psihičko ili mentalno zdravstveno stanje koje utječe na odraslu populaciju.

Koji je najbolji pristup i tretman za ADHD?

Ono šta je ključno znati o ADHD-u kako bismo bolje razumjeli i pomogli osobama koje se s njim suočavaju, je to prepoznavanje simptoma, uticaj na svakodnevni život, smanjenje negativnog socijalnog uticaja ili stigme, saradnja i podrška.

Razumijevanjem ovih ključnih aspekata i usvajanjem suosjećajnog i podržavajućeg pristupa, možete odigrati vrijednu ulogu u pomoći osobama s ADHD-om u savladavanju njihovih izazova i postizanju njihovih ciljeva.

Mogući tretmani za osobe s ADHD-om su: lijekovi, psihoterapija, modifikacija načina života koja podrazumijeva redovitu tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu i adekvatan san.

Iako je ADHD hronično stanje, što znači da obično perzistira tokom vremena, moguće je da osobe s ADHD-om dožive značajno poboljšanje simptoma uz odgovarajući tretman. Potpuna remisija ADHD-a, gdje svi simptomi potpuno nestanu i više ne ometaju dnevno funkcioniranje, manje je uobičajena, ali može se dogoditi u nekim slučajevima.

Rana identifikacija i intervencija mogu poboljšati ishode za osobe s ADHD-om. Početak tretmana rano, posebno u djetinjstvu, može pomoći pri umanjivanju utjecaja simptoma ADHD-a na akademski, socijalni i emocionalni razvoj.

Bitno je napomenuti da već duže vrijeme postoji problem nedostatka stimulanata (Ritalin, Adderall, Concerta i drugi) u BiH, koji do danas nisu stavljeni na listu prioritetnih lijekova, tako da ti lijekovi uopšte nisu dostupni niti se mogu prepisati. Pacijenti u BiH se uglavnom liječe psihološkim intervencijama i lijekovima koji nisu iz grupe prve linije izbora lijeka za ova oboljenja, što je na jedan način razočarenje i za pacijente i za one koji ih liječe.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.