“Kolebljivost” prema vakcinaciji

Vakcinacija je jedna od najefikasnijih zdravstvenih intervencija koja prevenira milione smrtnih slučajeva godišnje. 

Vakcine moraju proći rigorozne naučne provjere i moraju biti odobrene od zdravstvenih regulatornih  institucija.  Vakcine moraju biti proizvedene po najkvalitetnijim mjerilima, pokazati zadovoljavajući nivo efikasnosti i povoljan sigurnosni profil tj. minimalne neželjene reakcije. Dodatno, ovi parametri se kontinuirano nastavljaju pratiti, mjeriti, i objavljivati. 

Kolebljivost prema vakcinaciji je stanje neodlučnosti i neizvjesnosti prema intervenciji imunizacije. 

Prema definiciji WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)  to je kašnjenje u prihvatanju ili odbijanje preporučenih vakcina iako su dostupne. 

To je praktično period neodlučnosti prije donošenja odluke da se osobe vakcinišu ili odbace vakcinisanje. 

To je period vulnerabilnosti (ranjivosti) i prilika za djelovanje. 

Kolebljivost prema vakcinaciji prerasta u globalni problem u razvijenim zemljama, ali i zemljama u razvoju. 

Porast kolebljivosti je obično vezan za period novih informacija, novih vrsta vakcina i novih političkih odluka. Jedan od ključnih faktora koji doprinosi porastu kolebljivosti je pad povjerenja u eksperte (zdravstvene profesionalce), politička polarizacija, okretanje prema tzv. alternativama tradicionalnom zdravstvenom sistemu, te ekstremizam određenih nenaučnih vjerovanja. 

Roditelji koji su neodlučni kada su u pitanju vakcine i vakcinacija su daleko veća grupacija nego roditelji koji odbijaju vakcinacije. 

Donošenje odluke o vakcinisanju je mješavina kulturnih, psiholoških, duhovnih, političkih i kognitivnih faktora. 

Razlozi za ovakav stav prema vakcinama se mogu svrstati u 3 kategorije:

1. Nedostatak povjerenja prema efikasnositi, sigurnosti i prema zdravstvenim autoritetima; 
2. Pogrešna percepcija da je rizik od razvoja bolesti mali; 
3. Nedostatak pogodnosti tj. vakcine nisu dostupne ili pristupačne.

Prema statističkim objavama u nekim zemljama (npr. Kanada) čak 65% roditelja traže informacije o imunizaciji i vakcinama na internetu i to 50% od njih koristi Google pretraživanje. Ovo je zabrinjavajuće s obzirom na to da su ovako dobijene informacije uglavnom netačne i negativne. 

Ipak više nego 2/3 roditelja radije vjeruju svojim pedijatrima i primarnim – porodičnim ljekarima.

Dakle, prema publiciranim informacijama, ljekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, porodični ljekari i pedijatri moraju da zauzmu važnu ulogu u savjetovanju roditelja i pacijenata kad je u pitanju vakcinacija djece i odraslih, a prema preporukama zdravstvenih organizacija. 

Vrlo je važno početi sa preporukama za vakcinaciju na vrijeme. To uključuje posjete zdravstvenim ustanovama – ljekarima  u toku trudnoće,  poslije poroda i rane posjete kod pedijatra. U toku tih posjeta važno je odgovoriti na pitanja koje brinu roditelje otvoreno i naglasiti važnost preveniranja teških posljedica uzrokovanih infekcijama po novorođenče i malu djecu. 

Prema objavljenoj literaturi, ozbiljne nuspojave vezane za vakcinisanje su vrlo rijetke. U većini zemalja regulatorni sistemi za sigurnost vakcinacije je organizovan i uključuje kontinuiranu opservaciju za moguće nuspojave.

Druga preporuka je izgraditi povjerenje s roditeljima i pacijentima. Studije su pokazale da je vrlo važno u komunikaciji sa roditeljima i pacijentima pokazati poštovanje za njihovu zabrinutost, empatiju i svakako objasniti činjenice vezane za moguće nuspojave i posljedice.

Navest ćemo samo neke česte primjere zabrinutosti koje nisu zasnovane na činjenicama, a o kojima je važno razgovarati.

Pitanje:

„Kako znamo da vakcine ne izazivaju zdravstvene probleme u budućnosti?“

Odgovor:

„Bazirano na više od 50 godina iskustva sa vakcinama i publiciranim istraživanjima do sada nije uspostavljena veza izmedju vakcinacije i razvoja hroničnih bolesti.”

Pitanje:

„Da li vakcinacije izazivaju autizam?“

Odgovor:

„Mi svi želimo da dođemo do odgovora šta izaziva autizam. Do sada publicirane studije su pokazale da vakcinacije ne izazivaju autizam. U studiji u kojoj se pratila pojava autizma u grupi djece koja su primila vakcinu i grupi djece koja nisu primila vakcinu broj dijagnosticiranih s autizmom u obje grupe je bio podjednak.“

Pitanje:

„Da li je prirodni imunitet bolji nego vakcinacija?“

Odgovor:

Prirodni imunitet je svakako jači od imuniteta koje izazivaju vakcine, ali je mnogo veći rizik  dopustiti da dijete ili odrasla osoba oboli da bi se taj imunitet razvio. Obolijevanje od zaraznih bolesti može dovesti do trajnog oštećenja mozga, gluhoće, sljepoće i, nažalost, smrtnog ishoda.

Sa druge strane, ako je vaše dijete ili odrasla osoba izložena bolesti poslije vakcinacije, ona je opskrbljena zaštitnim sistemom koji će se boriti protiv infekcije i prevenirati komplikacije.

S obzirom na to da su ljekari i drugi zdravstveni radnici još uvijek figure sa najvećim povjerenjem, kad su u pitanju zdravstveni savjeti i preporuke, ključan je njihov anganžman u iniciranju razgovora i objašnjavanja ovog problema.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.