Zašto se neki ljudi češće razbole od drugih

Nova studija objavljena u Nature Communications objašnjava zašto se neki ljudi razbole češće od drugih. Bez obzira koliko pazili, zdravo se hranili, bili aktivni i trudili se da vodimo zdrav život, neizbježno je da se povremeno razbolimo (što se u ovom slučaju odnosi na virusne/bakterijske upale i prehlade). Kada se razbolimo moramo da napravimo pauzu i dozvolimo našem organizmu da se izbori s infekcijom, poput virusa i opasnih bakterija koje prodru u njega. Moglo bi se reći da u tim momentima prepustimo volan našem odbrambenom tzv. imunološkom sistemu.

Međutim, nismo svi isti i nije svaki imunološki sistem jednak kada je u pitanju bolest. Čini se da su neki ljudi više skloni da se razbole nego drugi. Više faktora je uključeno u podložnost bolesti i obolijevanju. Baš kako smo svi drugačiji i kako je jedinstven svako za sebe, tako se i svako razboli na sebi svojstven način.

Također, svako od nas se i oporavlja od bolesti drugačije. Nakon prebolovane gripe ili COVID-a, ne vraćaju se svi odmah u stanje u kakvom su bili prije bolesti, naprotiv, neki ljudi mjesecima osjete posljedice i oporavak može biti poprilično dug. Još uvijek ne razumijemo u potpunosti zašto neki ljudi  teže obolijevaju, ali se i teže oporave od određene bolesti. Izvještaj objavljen u Nature Communications pruža uvid u elemente imunološke otpornosti.

Imunološka otpornost u studiji je definisana kao sposobnost očuvanja i/ili brzog obnavljanja imunoloških funkcija koje potiču otpornost na bolesti (imunokompetencija) i kontroliraju upalu kod zaraznih bolesti. Ovo pomaže da se nakon obolijevanja imunološki sistem vrati u normalno stanje. Kod nekih se to ne desi pa je sljedeći put kada osoba oboli imunitet jos slabiji i ranjiviji. Nivo imunološke otpornosti u ovoj studiji je mjeren uz pomoć dobro definisanih imunoloških markera u krvi.

Pretpostavlja se da je dobar imunitet povezan sa tri glavne prednosti, a to su: dugovječnost, manja vjerovatnoća pojave upala i dodatnih zdravstvenih komplikacija, te otpornost na infekcije. Prema studiji, postoje tri glavna faktora koja utiču na sposobnost pojedinca da se izbori sa nekom bolešću i/ili infekcijom:

1. Genetska podložnost: rođeni ste s genetskom predispozicijom da se lakše zarazite; 
2. Okruženje u kojem postoji veća šansa za infekciju (npr. škole, vrtići i bolnice); 
3. Vrsta imunološkog odgovora koja može biti hiperinflamatorna (jaka upalna reakcija koja pomaže u eliminaciji patogena, ali potencijalno može dovesti do komplikacija i oštećenja tkiva i organa) i hipoinflamatorna (slabija upalna reakcija koja pomaže u obnavljanju imunološkog balansa u organizmu, ali može dovesti do sekundarnih infekcija u slučaju preslabog imunološkog odgovora), što znači da se razlikuju po jačini i agresivnosti upale kao imunološkog odgovora.

U ovdje pomenutoj studiji, sposobnost kontroliranja upale i očuvanja imunokompetentnosti bila je povezana s asimptomatskim (bez simptoma) stanjem. Neki ljudi su zaraženi, ali se ne razbolijevaju i ne pokazuju nikakve simptome bolesti, jer su imali jako dobar upalni odgovor. Također, očuvanje optimalne imunološke otpornosti prikazano i povezano je sa manjim rizikom od dobijanja HIV-a, razvoja AIDS-a, simptomatske infekcije gripom i rekurentnog raka kože, preživljavanje tokom COVID-19 i sepse, te s dugovječnošću. 

Niži imunološki status koji se posmatra kroz životni vijek osobe može ovisiti od dva faktora. Jedan ovisi o dobi (npr. zbog ćelijskog starenja), a drugi je povezan sa nemogućnošću organizma i imunog sistema da se privikne na vanjske faktore i stresore i održi balans neophodan za zdravo funkcionisanje organizma, do čega može doći u bilo kojoj životnoj dobi (nezavisno od starosti). Rezultati ovog istraživanja, koje je obuhvatilo približno 48.500 osoba, pokazali su da kod određenog broja pojedinca ne dolazi do pogoršanja i slabljenja imunološke otpornosti bez obzira na starost ili izloženost različitim upalnim stresorima (stres, patogeni, toksini i drugo).

U finalnom zaključku, ova studija je posmatrala imunološku otpornost u svim starosnim kategorijama i pokazala da je očuvanje optimalne imunološke otpornosti češće kod žena, a povezano je sa dugovječnošću i otpornošću na rizik/ozbiljnost infekcije. Suprotno tome, suboptimalna/neoptimalna imunološka otpornost predisponira lošijim ishodima i, iako je češća kod muškaraca i starijih osoba, javlja se čak i kod mlađih osoba. 
Ova otkrića su bitna za shvatanje rizika od bolesti i imunološkog zdravlja kroz dobni spektar i, također, mogu ljekarima i drugim medicinskim stručnjacima pružiti odgovore i ideje za poboljšanje zdravstvenih ishoda. Na kraju, bitno je napomenuti da intenzivan stres svih oblika prekomjerno aktivira imuni sistem, što može u našem organizmu izazvati blagu upalu, dovoljnu da okupira naš imuni sistem da se bori protiv infekcija. Za postizanje optimalnog zdravlja u svakom slučaju je najvažnija zdrava ishrana i vježbanje tj. fizička aktivnost. Oni koji se bave dosljednim, redovnim vježbanjem – za razliku od onih neredovnih – imaju koristi za svoj imunološki sistem. U konačnici, potrebno se prvenstveno koncentrirati na dvije stvari: poduzimanje razumnih preventivnih mjera i bavljenje mentalnim zdravljem koje je u direktnoj vezi sa fizičkim, kako bi se smanjio rizik od bolesti.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.