Šta je deficit pažnje i hiperaktivnost (ADHD sindrom) kod djece?

Deficit pažnje i hiperaktivnost (ADHD – eng. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) je grupa poremećaja u ponašanju. ADHD se najčešće javlja kod djece, mada može da se javi i kod odraslih. Osobe koje imaju ovaj poremćaj imaju probleme pažnje u školi ili na poslu. Iako se trude de se koncentrišu vrlo im je teško da održe pažnju na onome šta rade. Djeca koja imaju ovaj deficit su više aktivna i impulsivna nego što je za očekivati u njihovim godinama. Ovakvo ponašanje nažalost utiče na sposobnost djeteta da uči, ispunjava obaveze, održava prijateljstva i nekada se ovakvo dijete označava kao “teško za saradnju”.

“Djeca koja imaju ADHD mogu biti veoma inteligentna i kreativna, ali u isto vrijeme imaju problema sa učenjem i ponašanjem.”

Koji su simptomi ADHD-a?

Da bi se dijete inicijalno dijagnosticiralo sa ADHD, simptomi bi trebalo da se počnu manifestovati prije 12-te godine života. Poremećaj se najčešće primjećuje nakon što dijete počne pohađati školu. Jedno od 12-ero djece ima ADHD. Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica, mada se ova razlika gubi nakon što djeca odrastu. Djeca koja imaju ADHD mogu biti veoma inteligentna i kreativna, ali u isto vrijeme imaju problema sa učenjem i ponašanjem.

Simptomi ADHD uključuju: zaboravljanje obaveza, probleme sa praćenjem uputstava, čini se da ne čuju kada im se nešto kaže, problemi sa koncentracijom (primjećuju sve, ali se ne mogu fokusirati na jednu stvar koju treba završiti), nemogućnost završavanja zadataka, pravljenje nemarnih grešaka, problem organizacije zadate zadaće i aktivnosti, neprovjeravanje završene zadaće, problem sa prelaskom sa jedne aktivnosti na drugu, često gubljenje stvari, problem sa čekanjem na red, brzo frustriranje, “uradi prije nego što razmisli”, trčanje i penjanje više od ostale djece, problem da sjedi mirno (često ustaje sa stolice), stalno se kreće, priča puno ili pjeva (pravi zvukove).

Koji su mogući uzroci ADHD-a?

Tačni uzroci nisu poznati, ali ova bolest ima tendenciju da bude prisutna kod više članova istoj porodici. Ne postoje testovi krvi ili druge laboratorijsko-dijagnostičke pretrage kojima se ovaj poremećaj može otkriti ili potvrditi. Poremećaj se otkriva ili potvrđuje na osnovu pregleda i nalaza pedijatra, psihijatra ili psihologa.

Da li se ADHD može prevenirati?

Stručnjaci smatraju da izbjegavanje pušenja ili korištenja opojnih droga može smanjiti rizik razvoja ADHD-a. Također se smatra da visoka izloženost nekim toksičnim supstancama u okolišu (na primjer olovu) može biti rizik za razvoj ovog poremećaja.

Kako se dolazi do dijagnoze?

Dijagnoza se postavlja putem upitnika kao što su Vanderbilt i Conners koje ispunjavaju roditelji i učitelj. 

Na ADHD se posumnja kod djece od četiri godine i starije sa simptomima impulsivnosti, hiperaktivnosti i problemom pažnje. Američka akademija za pedijatriju (American Academy of Pediatrics – AAP) koristi kriterije uspostavljene konsensusom stručnjaka, a uključuje najmanje 6 simptoma poremećaja pažnje, impulsivnosti i hiperaktivnosti u trajanju od najmanje 6 mjeseci. 

Simptomi se moraju javljati u više nego jednoj društvenoj situaciji uključujući kuću, školu, obdanište, a ne može se objasniti na drugi način ili postojanjem nekog drugog poremećaja.

Za adolescente, simptomi moraju biti prisutni prije starosne dobi od 12 godina. 

Kriteriji za ADHD:

Nepažnja:

• Nepažljivo slušanje;
• Izbjegavanje obaveza koje zahtijevaju konstantnu pažnju;
• Pravljenje nemarnih grešaka;
• Poteškoće da se organizuje;
• Zaboravljanje obaveza;
• Gubljenje stvari;
• Neizvršavanje obaveza na vrijeme;
• Rasijanost;
• Nemogućnost održavanja pažnje na duže vrijeme.

Hiperaktivnost i impulsivnost:

• Poteškoće da se sačeka na red;
• Uvijek u pokretu;
• Pretjerana pričljivost;
• Nemogućnost da se tiho igra;
• Nemogućnost da mirno sjedi;
• Nemirnost; 
• Prekidanje drugih dok pričaju ili pitaju pitanja.

Direktna opservacija i intervju sa roditeljima i učiteljima povećava tačnost dijagnoze. Dijagnosticiranje djece u godinama od 4 do 6 je dosta teško jer se izlistani kriteriji preklapaju sa ponašanjem koje je za očekivati u toj starosnoj dobi.

Koji su oblici tretmana ADHD-a?

Trenutni tretmani ADHD su dizajnirani da smanje simptome i poboljšaju funkcionalnost djeteta. Tretman uključuje propisivanje lijekova, psihoterapiju, edukaciju i trening. 

Prije početka bilo kojeg oblika terapije za ADHD vrlo je važno odrediti kako i u kojoj dobi djeteta su se problemi ili znaci poremećaja prvi put pojavili. Ove informacije su ključne u određivanju terapije koja će imati pozitivan uticaj na dijete. Važno je znati starosnu dob djeteta da se normalan razvoj djeteta u određenoj dobi ne bi pogrešno protumačio kao znak ADHD. 

Tretman mora biti individualiziran i prilagođen svakom djetetu i težini poremećaja. Obično je tretman propisan od strane psihijatara ili pedijatra s ekspertizom u liječenju ADHD nakon detaljnog pregleda i medicinskog ispitivanja djeteta. 

Edukacija roditelja je od velike važnosti, kako bi oni mogli razumjeti potrebe djeteta i pravilno ga uputiti kako da promijeni svoje ponašanje i kako da se nosi sa svakodnevnim stresom. Ako je ADHD dijagnosticiran kod djeteta starosne dobi od 6 godina i starijeg, naučna istraživanja pokazuju da je najučinkovitija farmakoterapija (propisivanje lijekova). 

Međutim, za predškolsku djecu (mlađu od 6 godina) preporučuje se drugačiji pristup. Obično se preporučuju terapije i savjeti psihologa koji ukazuju i pomažu djetetu kako da promijeni i prilagodi ponašanje u kući i u školi.

Najčešće se opisani tretmani kombinuju da bi se postigli najbolji rezultati. 

Svakako da porodica i roditelji imaju pravo da se odluče koji oblik terapije da koriste nakon što dobiju detaljne savjete i preporuke od ljekara i terapeuta. Vrlo je važno razgovarati o potencijalnim koristima i rizicima na koje se nailazi u toku terapije. 

Odobreni lijekovi za terapiju ADHD se svrstavaju u dvije grupe – stimulante i nestimulanate 

Ovi lijekovi su od pomoći ako se uzimaju pod kontrolom ljekara i na način kako je propisano. Oni djeluju tako što poboljšavaju pažnju i koncentraciju, a smanjuju impulsivno ponašanje. Kao i svaki drugi lijek i ovi lijekovi imaju nuspojave (gubitak apetita, ubrzani rad srca, gubitak težine). Da bi se smanjila mogućnost nuspojava važno je naći i uzimati najmanju dozu koja kontrolira simptome. 

Važno je redovno ići na preglede ljekaru i razgovarati o simptomima, lijekovima i popratnim pojavama, kao i odgovarajućim dozama lijekova. Neka djeca trebaju tretman kraći period, a neke osobe koriste tretman veći dio života.

Kako možete pomoći svom djetetu?

• Nadgledajte kada dijete radi zadaću. Uklonite telefone, elektronske igrice i ugasite televiziju.
• Koristite listu da biste mu pomogli organizovati šta sve treba da uradi. Zapišite od kada radi zadaću i do kada se treba završiti, kao i sve druge obaveze.
• Poštujte dnevne rutine. To će mu dati osjećaj sigurnosti i sposobnosti boljeg organizovanja dnevnih aktivnosti.
• Pomozite mu da razvije samouvjerenost. Prihvatite dijete onakvo kakvo je i fokusirajte se na njegove vrline i pozitivne osobine. Pohvalite ga kada uradi nešto dobro.
• Da biste motivisali svoje dijete da završava zadaće i obaveze nagradite ga s malim stvarima.
• Radite na tome da popravite samo jedno negativno ponašanje u jednom vremenskom periodu.
• Uspostavite pravila koja dijete mora poštovati. Ako dijete ne poštuje uspostavljena pravila predočite mu posljedice koje ste unaprijed odredili i na koje ste ga ranije upozorili. 
• Igrajte se sa svojom djecom i uživajte u njihovom odrastanju.
• Roditelji treba da brinu i o sebi. Ako primijetite da gubite strpljenje, uzmite pauzu. U slučaju da imate slične simptome kao i vaše dijete, posjetite svoga doktora da saznate da li i vi imate ADHD.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.