Zašto je rizično normalizovati neodlučnost roditelja prema vakcinaciji?

Zahvaljujući lažnim informacijama i algoritmima našeg digitalnog doba, priča o kolebljivosti roditelja i njihovom stavu protiv vakcinacije postala je previše zastupljena i istaknuta nakon epidemije COVID-19. Nedavno je u žurnalu The New England Journal of Medicine objavljena studija koji dublje zadire u ovu problematiku. Članak ističe da velika većina američkih roditelja i dalje vjeruje i pridržava se režima cijepljenja koje za njihovu djecu preporučuje Američka akademija za pedijatriju i CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti).

Ove činjenice i istraživanja daju drugačiju sliku situacije. Percepcija javnosti je ta da je kolebljivost mnogo veća nego što zapravo jeste i ta kolektivna percepcija može biti opasna u kontekstu nečega ključnog po zdravlje kao što su vakcine. Važno je istaknuti koju ulogu u predstavljanju značaja vakcina igraju realne statistike vezane za stope prihvatanja vakcina, efekti dezinformacija i kritična uloga koju medicinski profesionalci imaju.

Otpor i odbijanje primanja vakcine, uprkos njenoj dostupnosti, poznat je kao kolebljivost prema vakcinaciji i predstavlja opasnost za dosad postignut napredak u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Jedna od najekonomičnijih metoda prevencije bolesti je upravo vakcinacija. Vakcinacija trenutno sprečava dva do tri miliona smrtnih slučajeva godišnje i može spriječiti dodatnih 1,5 miliona ako se stope imunizacije povećaju na globalnom nivou.

Kao što je prethodno spomenuto percepcija javnosti o oklijevanju prema vakcinaciji je drugačija od realnosti i stopama vakcinacije. Uprkos konstantnom prodiranju lažnih i obmanjujućih materijala na internetu, velika većina roditelja u SAD-u slijedi preporučene režime imunizacije za svoju djecu. Prema istraživanju Pew Research Center-a, 88% odraslih Amerikanaca vjeruje da je vakcinacija protiv malih boginja, zaušnjaka i rubeole (MMR) sigurna i efikasna, a ovo mišljenje se nije mnogo promijenilo u posljednjih nekoliko godina. Nadalje, prema podacima CDC-a, 93% djece u vrtićima primilo je vakcine koje je propisala država, što pokazuje dobru pokrivenost vakcinacijom. Osim toga, stope vakcinacije djece mlađe od dvije godine bile su stabilne tokom pandemije.

Samo 1% djece rođene 2019. ili 2020. godine nije primilo nikakve vakcine do svoje druge godine.

Ova studija ističe da, bez obzira što je stopa vakcinacije zadovoljavajuća, kriva percepcija o kolebljivosti naroda prema vakcinaciji predstavlja neku vrstu “samoproročanstva”, koje se kroz veliku dostupnost dezinformacija već polako ostvaruje. 

Roditelji, zakonodavci i zdravstveni radnici mogu imati negativne namjere i ponašanja povezana s vakcinacijom kao rezultat lažnih uvjerenja o opštem otporu prema vakcinama. Brojne studije su pokazale da kada doktori ponude vakcine i formulišu preporuku na način koji pretpostavlja da roditelji žele da njihova deca budu vakcinisana, prihvatanje vakcinacije raste. Ako ovi pouzdani izvori predviđaju da će većina roditelja odbiti vakcinaciju, onda bi ovi prijedlozi – ako se uopće daju – mogli biti manje uspješni.

Ponekad zabluda da je kolebljivost oko vakcinacije sveprisutna ometa napore da se poveća prihvatljivost i dostupnost vakcine, posebno u siromašnim zajednicama gde je pristup glavna prepreka. Normalizacija otpora prema vakcinaciji može dovesti do velike štete po javno zdravstvo i obeshrabriti usvajanje i prihvatanje vakcinacije.

U zaključku ovdje pomenute studije, veći je broj ljudi što se redovno vakcinišu od onih koji se ne vakcinišu, ali grupe koje su protiv vakcinacije i koje šire neodlučnost i dezinformacije su sve glasnije i glasnije, što dovodi do normalizacije neodlučnosti o vakcinaciji generalno i među roditeljima, što potencijalno može dovesti do toga da se djeca ubuduće sve manje vakcinišu.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.