Artritis kod djece

Artritis, zapaljenje zglobova, se obično smatra oboljenjem odraslih, naročito u kasnijoj životnoj dobi, ali i djeca mogu patiti od artritisa. Artritis se manifestuje bolom, otokom, toplinom i smanjenom pokretljivošću u zglobu. Ako je artritis u zglobovima nogu, dijete ima antalgičan (bolan) hod, tj. šepa. 

“Ukoliko zapaljenje jednog ili više zglobova traje duže od 6 nedjelja, artritis se smatra hroničnim.”

Blagi otok zgloba može se nekada vidjeti u toku ili poslije virusnih infekcija, obično je prolazan i traje najduže nekoliko nedjelja. Bakterijsko zapaljenje zgloba, takozvani septični artritis, je teško oboljenje koje zahtijeva brzu intervenciju. Očituje se visokom temperaturom, crvenilom kože oko zgloba koji je otečen, jako bolan na svaki pokret i, ako se radi o zglobu u nogama, dijete ne može da se osloni na tu nogu. 

Ukoliko zapaljenje jednog ili više zglobova traje duže od 6 nedjelja, artritis se smatra hroničnim.  Hronični artritis, iako češći kod odraslih ljudi nego kod djece, može se često primijetiti kod raznih hroničnih oboljenja kod djece i vrlo često kod oboljenja u koja se ubrajaju u reumatska oboljenja.  

“Kada hronični artritis u jednom ili više zglobova nije dio neke druge bolesti, mi tada govorimo o juvenilnom idiopatskom artritisu (JIA).”

Svako hronično zapaljenje zglobova zahtijeva detaljan pregled, laboratorijske pretrage i radiološka ispitivanja kako bi se utvrdila tačna dijagnoza.  Hronično zapaljenje zgloba gotovo nikad ne dovodi do crvenila kože oko zgloba.  Nivo otoka i bola u zglobu može da se razlikuje od djeteta do djeteta.  Otok je znak koji roditelji najlakše povezuju sa artritisom. Roditelji često povežu otok zgloba sa nekom povredom, mada u većini slučajeva povreda samo skrene pažnju na već odranije zapaljeni zglob. Važno je znati da kod neke djece otok ne mora biti jako izražen i dijete, pogotovo mlađe dijete, često nije u stanju da opiše bol u zglobu. Stoga je važno obratiti pažnju na druge znake kao što su: šepanje, nemogućnost da se obavljaju motorne radnje koje odgovaraju dječjoj dobi, zaostajanje u igri sa vršnjacima, itd. 

Kada hronični artritis u jednom ili više zglobova nije dio neke druge bolesti, mi tada govorimo o juvenilnom idiopatskom artritisu (JIA). Djeca od prve godine sve do sedamnaeste godine života mogu biti dijagnosticirana sa JIA. Zapaljenje može biti prisutno u samo jednom ili nekoliko (manje od pet) zglobova, kada govorimo o “oligoartikulatnom obliku” JIA.  Kad je pet ili više zglobova zahvaćeno, bilo velikih ili malih zglobova, govorimo o “poliartikularnom obliku” JIA. Djeca u prvih nekoliko godina života češće oboljevaju od  oligoartikularnog oblika JIA i zapaljenje je najčešće u koljenu ili skočnom zglobu.  Poliartikularni oblik JIA je češći u predškolskom i školskom uzrastu, i pored većih zglobova zahvaća i male zglobove, npr. prste na rukama i nogama. Samo mali procenat ove djece, obično djevojčica u pubertetu, ima bolest koja je slična reumatskom artritisu odraslih, a koji se karakteriše prisustvom reumatskog faktora (RF) u laboratorijskim pretragama krvi. Kod drugih oblika JIA, RF je negativan. Iako laboratorijske pretrage pomažu u donošenju prave dijagnoze, ne postoji nijedan specifičan test za dijagnozu JIA. 

Značajna komplikacija kod djece sa JIA je zapaljanje u oku, zvano uveitis. U prošlosti, ovo je bio značajan uzrok oštećenja vida kod djece, čak i sljepila. Danas svako dijete dijagnosticirano sa JIA ide redovno kod očnog ljekara. Najveći rizik imaju djeca predškolskog uzrasta koja u krvi imaju pozitivan ANA test (antinuklearna antitijela). Važno je znati da ovaj pozitivni ANA test nema nikakve veze sa ANA testom koji se nalazi kod pacijenata sa oboljenjem zvanim lupus. Redovno praćenje oftalmologa je naročito važno zbog toga što se ovaj oblik zapaljenja u oku najčešće ne otkriva na redovnom pregledu jer nema crvenila oka i dijete ne osjeća bol niti druge simptome u oku. 

Liječenje hroničnog artritisa ima 2 glavna cilja: 

• Omogućiti djetetu da se osjeća bolje,  
• Spriječiti hronične posljedice artritisa, npr. oštećenje zgloba, poremećaj rasta u kostima, smanjenje mobilnosti u zglobovima, itd.  

Dijete se osjeća bolje kad se akutno zapaljenje ili inflamacija u zglobu smanji.  To se postiže lijekovima kao što su nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (npr. ibuprofen) ili kortikosteroidnim lijekovima (npr. prednisolone). Nažalost, ovi lijekovi ne pomažu u postizanju i ostvarenju drugog  cilja, a to je dugotrajna kontrola i remisija bolesti. To se postiže drugom vrstom lijekova.  U posljednje dvije decenije, broj lijekova koji su na raspolaganju pedijatrijskim reumatolozima je izvanredno porastao. Ali, da bi ovi lijekovi bili uspješni, najbolje je upotrijebiti ih što ranije po nastanku bolesti i ne prekidati liječenje dok se ne uspostavi jasno stanje remisije bolesti. Od ovih lijekova najčešće su u upotrebi metotreksat i biološki TNF blokatori. 

JIA je hronična bolest. Ponekad djeca mogu da “izrastu” iz bolesti.  Ovo je najčešće slučaj kod oligoartikularnog oblika artritisa. Međutim, bolest se često vraća. Ako se artritis liječi promptno sa svakim povratkom (relapsom) bolesti, rizik za oštećenje zglobova se drastično smanjuje. 

Uz pravilnu terapiju, JIA nije dijagnoza koja osuđuje dijete na ograničenu aktivnost, poremećaj rasta ili značajnu invalidnost.  Redovno praćenje i pravilno liječenje omogućavaju normalan život, rast i razvoj djece sa JIA.

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.