Atrijalna Fibrilacija

Atrijalna fibrilacija (AF) je jedna od najčešćih vrsta aritmije (nepravilnog srčanog ritma). Atrijalna fibrilacija uzrokuje da vam srce kuca mnogo brže nego što je normalno, ali ukazuje i na to da gornja i donja komora vašeg srca ne rade ujednačeno kako bi trebalo. Kada se to dogodi, donje glavne komore se ne napune u potpunosti i ne ispumpavaju dovoljno krvi u pluća i tijelo. Zbog toga se možete osjećati umorno, možete osjetiti ubrzano lupanje srca, otežano disanje ili bol u prsima. Krv se tada skuplja i zadržava u vašem srcu duže nego što je normalno, što povećava rizik od stvaranja ugrušaka i može dovesti do moždanog udara ili drugih komplikacija. Atrijalna fibrilacija se također može pojaviti bez ikakvih znakova ili simptoma. Neliječena atrijalna fibrilacija može dovesti do ozbiljnih, pa čak i po život opasnih komplikacija kao što su moždani udar i srčano popuštanje.

Ponekad atrijalna fibrilacija traje kratko i nestane sama od sebe. Za mnoge ljude, ipak, atrijalna fibrilacija je stalni srčani problem koji traje godinama i mora se liječiti. Liječenje se sastoji u uspostavljanju normalnog srčanog ritma te kontroli simptoma i sprečavanju komplikacija. Vaš liječnik može preporučiti lijekove, medicinske postupke i promjene načina života za liječenje atrijalne fibrilacije.

 Glavne vrste atrijalne fibrilacije su:

• paroksizmalna atrijalna fibrilacija – javlja se u epizodama,
• perzistentna atrijalna fibrilacija – dugotrajna.

Vrsta atrijalne fibrilacije koju imate ovisi o tome koliko često se ona javlja i kako reagira na liječenje.

Atrijalna fibrilacija se dijagnosticira elektrokardiogramom (EKG) u ljekarskoj ordinaciji ili u bolnici. Postoji nekoliko strategija u liječenju atrijalne fibrilacije:

• Kontrola brzine: Budući da AF izaziva ubrzani rad srca, liječnik može propisati lijekove koji smanjuju broj otkucaja srca kako bi smanjili simptome i stabilizirali rad srca, kao što su beta-blokatori (npr. metoprolol ili karvedilol), blokatori kalcijevih kanala (npr. diltiazem) ili digoksin. Ako lijekovi ne djeluju, može se razmišljati o postavljanju pejsmejkera ili ablaciji srčane električne signalizacije.
• Kontrola ritma: Medicinski tim može preporučiti postupak koji će pomoći srcu da izađe iz AF i vrati normalan ritam. To se može postići ili korištenjem lijekova protiv aritmije (antiaritmika) ili elektičnom kardioverzijom. Električna kardioverzija je postupak u kojem se električni šok šalje u srce radi obnavljanja normalne električne aktivnosti. 
• Ablacija koristi katetere unutar srca za uklanjanje izvora AF i smanjenje broja epizoda AF.
• Prevencija moždanog udara: Budući da AF povećava rizik od moždanog udara, pacijentima s visokim rizikom od moždanog udara se preporučuje uzimanje antikoagulanasa (razrjeđivača krvi). Na primjer, aspirin i klopidogrel nisu korisni u prevenciji moždanog udara uzrokovanog AF-om.