Infekcija urinarnog trakta (UTI) je infekcija koja se može pojaviti u raznim dijelovima urinarnog trakta. Većinu UTI uzrokuju bakterije, poput Escherichia coli (E. coli), koje žive u debelom crijevu (posebno u rektumu). UTI imaju različite nazive u zavisnosti od toga koji dio trakta je inficiran. Nazivi dati infekcijama urinarnog trakta uključuju cistitis, što je infekcija mokraćnog mjehura, i uretritis, što je infekcija uretre (cijev koja prazni mokraću iz mjehura prema van). Infekcija bubrega dovodi do ozbiljnijeg stanja zvanog pijelonefritis.
Rekurentne UTI (infekcije urinarnog trakta koje se vraćaju) su čest problem, posebno kod žena. Kada neko iskusi multiple UTI u kratkom vremenskom periodu, smatra se rekurentnim UTI ( dvije infekcije u šest mjeseci ili 3 infekcije u 12 mjeseci). Evo nekih ključnih informacija o rekurentnim UTI:
Uzroci:
Anatomske abnormalnosti u urinarnom traktu
Nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura
Upotreba spermicida ili dijafragmi za kontrolu rađanja
Dijabetes ili druga stanja koja oslabljuju imunitet
Upotreba katetera
Seksualni odnos
Vaši simptomi mogu varirati u zavisnosti od toga da li je infekcija u mokraćnom mjehuru ili bubrezima (teška infekcija). Možete osjetiti pritisak u donjem dijelu zdjelice ili bol u donjem dijelu leđa. Može se pojaviti peckanje, bolna ili učestala mokraća, uz hitan nagon za mokrenjem, često sa malo ili nimalo mokraće. Često postoji potreba za mokrenjem noću, a mokraća može postati mutna i/ili neugodnog mirisa. Krv u mokraći i groznica takođe mogu biti prisutni zajedno sa mučninom, povraćanjem i zimicom, što ukazuje na tešku infekciju (infekciju bubrega).
Glavni znakovi i simptomi na koje treba obratiti pažnju:
Pritisak/bol u donjem dijelu zdjelice ili donjem dijelu leđa
Pečenje, peckanje ili bolna mokraća
Česta potreba za mokrenjem uz malo mokraće
Hitan nagon za mokrenjem
Češće mokrenje noću
Mutna ili mokraća neugodnog mirisa
Krv u mokraći
Groznica
Mučnina, povraćanje, zimice (ukazuju na tešku infekciju bubrega)
Vaše tijelo ima odbrambene mehanizme za sprečavanje infekcija. Međutim, moguće je da postoji manja promjena u sposobnosti tijela da se odupre bakterijama koje ulaze u mokraćni mjehur i izazivaju infekciju. Problemi sa mjehurom ili bubrezima mogu povećati osjetljivost na infekcije. Seksualni odnos povećava rizik od cistitisa kod nekih žena.
Na vaginu, mjehur i uretru utječe hormon estrogen. Nakon menopauze, nivo estrogena u tijelu se smanjuju, a tkiva postaju tanja, slabija i sušlja, povećavajući rizik od rekurentnog cistitisa. Infekcije su takođe češće tokom trudnoće zbog promjena u urinarnom traktu. U mnogim slučajevima ne postoji očigledan uzrok.
UTI se općenito dijagnosticiraju testom mokraće. Test može otkriti prisutnost gnoja ili crvenih krvnih zrnaca, što ukazuje na infekciju. Može se uzeti uzorak mokraće (čisti uzorak) ili kateterizirana mokraća i testirati kako bi se odredio tip bakterije u mokraći i odgovarajući antibiotik za liječenje.
Dijagnoza:
UTI se obično dijagnosticiraju analizom mokraće da bi se otkrilo prisustvo gnoja, crvenih krvnih zrnaca, bakterija koje ukazuju na infekciju.
Kultura mokraće (čisti ili kateteriziran uzorak) se radi da bi se identifikovale specifične bakterije i odredio odgovarajući antibiotski tretman.
Važno je da uzorak mokraće bude svjež i pravilno prikupljen kako bi se izbjegla kontaminacija.
Dalja testiranja:
Ako postoje učestale UTI ili > 30 crvenih krvnih zrnaca, može se preporučiti cistoskopija (pregled mjehura kamerom).
Ultrazvučni pregled bubrega, uretera, mjehura može se obaviti kako bi se provjerile abnormalnosti.
Kod djece se UTI rijetko javljaju, pa se obično preporučuje pažljivo ispitivanje.
Ostale važne napomene:
Razdvajanje labija tokom mokrenja pomaže u izbjegavanju kontaminacije bakterijama sa kože/vagine.
Dodatna testiranja pomažu u procjeni urinarnog trakta ako simptomi perzistiraju ili se sumnja na komplikacije.
Pravilna dijagnoza je važna za identifikovanje uzroka UTI i dobijanje efikasnog antibiotskog liječenja.
Liječenje:
Antibiotici: Primarno liječenje je antibioticima da se ukloni trenutna infekcija. Mogu se isprobati različiti antibiotici ako prethodni nisu bili efikasni.
Preventivni antibiotici: Niske doze antibiotika koje se uzimaju 6-12 mjeseci mogu se propisati za sprečavanje ponovnih infekcija u nekim slučajevima.
Vaginalni estrogen (za žene u menopauzi): Nizak nivo estrogena može povećati rizik od UTI, pa vaginalni estrogen može pomoći.
Proizvodi od brusnice: Iako dokazi nisu konzistentni, neki smatraju da suplementi ili sok od brusnice pomažu u prevenciji UTI.
Dobra higijena: Pravilne toaletne navike, brisanje od naprijed prema nazad, izbjegavanje iritantnih proizvoda.
Izbjegavanje spermicida: Prelazak na drugu metodu kontracepcije može pomoći nekim ženama.
Probiotici: Neke studije sugerišu da probiotici mogu smanjiti rizik od UTI promovirajući zdravu vaginalnu floru.
D-Manoza u prahu: Ovaj prirodni suplement može pomoći u ispiranju bakterija iz urinarnog trakta.
Ako se rekurentne infekcije nastave uprkos ovim mjerama, mogu se preporučiti dalja testiranja kako bi se otkrili potencijalni uzroci poput kamenaca u bubregu. Rješavanje faktora rizika je, također, važno.
Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.
Notice: Trying to access array offset on value of type null in /home/znanjemd/public_html/wp-content/themes/betheme/includes/content-single.php on line 285