Zlostavljanje starijih osoba

Šta je zlostavljanje starijih osoba?

Zlostavljanje starijih osoba je svaka namjerna radnja koja šteti starijoj osobi (“starija osoba” u ovom slučaju znači osoba starija od 65 godina). Zlostavljanje starijih osoba često čini osoba koja brine o starijoj osobi i ima stalnu vezu s njom. U 9 ​​od 10 slučajeva, nasilnik je član porodice, partner ili odraslo dijete starije osobe. U nekim slučajevima, zlostavljač je neko ko se brine o starijoj osobi u bolnici, staračkom domu i slično.

Studije su pokazale da su žene češće žrtve od muškaraca i tzv. “mlađe starije osobe”. Jedan od razloga za to može biti da ove starosne dobi ćešće žive sa svojim supružnicima ili odraslom djecom, potencijalnim zlostavljačima. Ostali rizici za zlostavljanje uključuju pretrpana domanćinstva, nizak ekonomski standard, te nedostatak socijalne potpore. 

Što se tiče kliničkih rizika, zlostavljanje je češće prema osobama koje imaju poremećaj pamćenja (demenciju) i prema osobama sa generalno slabijim zdravljem i invaliditetom. 

Što se tiče zlostavljača, češće su to muškarci i osobe koje imaju finansijske i socijalne probleme ili su u sukobu sa zakonom.

Koje su to vrste zlostavljanja starijih osoba?

Opisano je i definisano pet oblika zlostavljanja starijih osoba:

1. Fizičko zlostavljanje, akt ili djelovanje sa namjerom da izazove fizičku bol ili povredu;

2. Psihološko ili verbalno zlostavljanje, akt ili djelovanje koje je usmjereno da izazove emotivni bol ili emotivnu povredu;

3. Seksualno zlostavljanje, neodobreni seksualni kontakt bilo koje vrste;

4. Finansijsko iskorištavanje, nezakonito i neodobreno korištenje novca ili imovine starije osobe;

5. Zanemarivanje, što znači da starija osoba kojoj je potrebna njega, istu ne dobija od strane staratelja.

Zanemarivanje bi moglo biti najkomplikovanija stavka na ovoj listi, jer može uključivati ​​samozanemarivanje. Samozanemarivanje postoji kada starija osoba ne brine sama o sebi kako treba. Zanemarivanje, generalno, može značiti da starija osoba:

• Ne dobija svu potrebnu hranu i vodu;
• Ne dobija lijekove koji su joj potrebni ili ih dobija u pogrešno vreme ili u pogrešnim dozama;
• Ne kupa se ili se ne oblači kako treba ili je ostavljena sa prljavom odjećom ili neliječenim ranama ili povredama;
• Primorana je da živi u prljavim uslovima ili u domu koji je previše vruć ili previše hladan.

Koje su posljedice zlostavljanja starijih?

Starije osobe izložene zlostavljanju imaju veći rizik da završe u bolnici ili domu za zbrinjavanje starijih osoba. Isto tako, one su u riziku od pogoršanja hroničnih bolesti, razvijanja depresije, straha, pa čak i smrti.

Ako posumnjate na zlostavljanje starije osobe preporučuje se razgovarati i pregledati tu osobu nasamo. Neka od korisnih pitanja su:

• Da li imate potrebnu njegu ili pomoć kada vam zatreba? 
• Da li se osjećate sigurno u svome domu?
• Da li vas je neko u vašem domu povrijedio?
• Ko se bavi vašim finansijama?

Neki od znakova zlostavljanja su:

• Osoba izgleda neuredno i zapušteno;
• Nesanica i poteškoće sa spavanjem;
• Gubitak na težini;
• Uočene modrice, ožiljci, opekotine, rane bez objašnjenja i/ili znaci vezivanja na tijelu;
• Osoba ima polomljene naočare; 
• Nedostatak potrebnih lijekova i pomagala (hodalica, slušni aparati, naočare, zubne proteze);
• Neplaćeni računi iako postoje finansijska sredstva;
• Nesigurni i nehigijenski uslovi života.

Može li se nešto učiniti da se spriječi ili zaustavi zlostavljanje?

Zlostavljanje se neće zaustaviti samo po sebi. Ako se sumnja na zlostavljanje toj osobi se mora ponuditi pomoć i informacije o lokalnim socijalnim ustanovama koje mogu pomoći. Isto tako dužni ste da prijavite nadležnim organima vašu sumnju na zlostavljanje starijih osoba. Razgovor sa mogućim zlostavljačem bi trebalo da obavi osoba koja se time profesionalno bavi. Razgovor treba da bude neosuđujući i neagresivan da bi se spriječila eskalacija zlostavljanja i izolacija žrtve. 

Ako imate stariju voljenu osobu, najvažnije je da budete u kontaktu s njom. Ako sumnjate na bilo kakve probleme sa zlostavljanjem ili zanemarivanjem, pitajte ih o tome ili razgovarajte sa njihovim doktorom.

Također za pomoć možete pozvati Službu za zaštitu odraslih (BiH) na broj: +387 33 222 000. Ovo je također SOS crvena linija koja građankama/ima Kantona Sarajevo, i šire, omogućava da tokom 24 sata prijave bilo koji oblik nasilja u porodici: fizičko, psihološko, seksualno i ekonomsko nasilje, i preko koje možete naći naziv i adresu najbližeg skloništa.

Važni telefonski brojevi hitnih službi u BiH: 

Operativni centar civilne zaštite: 121 

Policija: 122

Hitna medicinska pomoć 124

SOS telefon: 1265 (Federacija BiH); 1264 (Republika Srpska)

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.