Obostrana mastektomija i stopa preživljavanja oboljelih

Oktobar mjesec ili Ružičasti oktobar u svijetu se obilježava kao mjesec borbe protiv karcinoma dojke. Kroz razne aktivnosti širom svijeta želi se pružiti podrška osobama koje su oboljele od karcinoma, ali i osvijestiti druge o preventivnim pregledima, te novitetima u liječenju i preživaljavanju pacijentica. 

Postoje različiti modaliteti liječenja karcinoma dojke, a najčešće prvi korak ka liječenju je operacija, koja podrazumijeva ili lokalno odstranjenje tumora i okolnog tkiva – lumpektomija ili odstranjenje dojke – mastektomija. Nerijetko se, kao za mjeru opreza, pacijentice odluče za opciju obostrane mastektomije, radi sigurnosti kako  se karcinom ne bi razvio u preostaloj dojci.

Prema ranije objavljenim studijama, smatralo se da odstranjenje dojke nezahvaćene karcinomom smanjuje učestalost pojave drugog primarnog karcinoma u toj dojci, ali studije do danas nisu pokazale smanjenje smrtnosti ovim pristupom. U Sjedinjenim Američkim državama je nedavno objavljena studija s ciljem odgovora na pitanje: Da li pacijentice sa dijagnozom karcinoma dojke koje su odlučile da odstrane  obje dojke, imaju manju šansu za smrtni ishod od onih pacijentica koje su se odlučile za odstranjenje samo dojke zahvaćene karcinomom?

Istraživanje je provedeno na više od 660 000 žena sa dijagnozom karcinoma jedne dojke, različitog etničkog porijekla, a prosjek godina pacijentica uključenih u istraživanje je bio 58 godina. Nakon dijagnoze, pacijentice su bile podvrgnute jednom od 3 modaliteta hirurškog liječenja: lumpektomiji, jednostranoj mastektomiji ili obostranoj mastektomiji. 

U ovom istraživanju se pokazalo da žene koje su imale obostranu mastektomiju imaju statistički značajnu manju šansu za razvoj kontralateralnog karcinoma od onih pacijentica koje su imale jednostranu mastektomiju ili lumpektomiju. 

Tim je, također, pratio i stopu smrtnosti žena od karcinoma dojke u ovom periodu. Međutim, pokazalo se da nije bilo statistički značajne razlike između pacijentica liječenih na ova tri načina (smrtnost je bila 16.3% za lumpektomiju i 16.7% za oba tipa mastektomije). Jedno od mogućih objašnjenje za ovakav kontraintuitivni rezultat je da je vrsta tumora ono što određuje smrtnost, a ne način hirurškog tretmana.

Istraživači su, također, naveli nekoliko limitacija ove studije. Kao prvo istraživači nisu imali podatke o upotrebi hormonske terapije, a ovo može uticati na kontralateralni karcinom. Pored toga nisu imali podatke o porodičnoj historiji ili BRCA 1 i BRCA 2 varijacijama. Postoji niz rizikofaktora koji utiču na razvoj kontralateralnog karcinoma, genske varijacije, kemoterapija, upotreba tamoksifena, te različite lične rizikofaktore. Zbog toga rezultati studije ne odslikavaju sveobuhvatnu populaciju žena oboljelih od karcinoma dojke. 

Ovakva istraživanja su važna jer pružaju dodatne informacije oboljelim pacijenticama te im pomažu da donose bolje odluke o rizicima i koristima različitih hirurških pristupa. Liječenje svake pacijentice treba da je individualno, potkrijepljeno činjenicama, te da je odluka donesena zajednički u saradnji sa pacijenticom, hirurgom i onkologom. 

Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima