Ozempic u liječenju ovisnosti

Nedavno objavljena studija u naučnom časopisu Addiction pokazala je da Ozempic, lijek za dijabetes koji je nedavno postao poznat zbog svoje efikasnosti u mršavljenju, može da pomogne i u liječenju ovisnosti. 

Zloupotreba opojnih supstanci predstavlja jedan od značajnih globalnih javnozdravstvenih problema. Bolesti ovisnosti najjednostavnije možemo opisati kao stanje u kojem osoba ne može da funkcioniše bez upotrebe određene supstance. Naročit problem ovog stanja predstavlja smrtnost usljed predoziranja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje oko 2,6 miliona ljudi umre zbog pretjerane konzumacije alkohola, a oko 600 hiljada ljudi zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci. Iako postoje određene vrste farmakološkog liječenja ovih stanja i dalje veliki broj pacijenata nije u stanju da ih koristi, te terapija bolesti ovisnosti i dalje je izazov sa kojim se bore medicinski radnici širom svijeta. 

Istraživački tim sa Loyola Univerziteta u Čikagu je predvidio da bi Ozempic mogao pomoći u bolestima ovisnosti, s obzirom na to da se receptori na koje djeluje ovaj lijek nalaze u regiji mozga koja je povezana sa razvojem bolesti ovisnosti. Tim je pregledao više od 1,3 milliona zdravstvenih kartona osoba ovisnih o alkoholu, ali i drugim supstancama. U istraživanju je učestvovalo 503.757 pacijenata ovisnih o opioidima i 817.309 pacijenata ovisnih o alkoholu. Istraživanje je pokazalo da pacijenti koji su ovisni o alkoholu, a imali su prepisani lijek Ozempic ili sličan lijek, imaju 50% nižu stopu konzumiranja alkohola od onih koji nisu koristili ovu vrstu lijekova. Pored toga, pacijenti s ovisnošću o opioidima su također imali benefit od korištenja ovog lijeka. Istraživanje pokazuje da pacijenti koji su koristili Ozempic su imali 40% nižu stopu predoziranja opioidima od onih koji ga nisu koristili. 

Iako istraživači i dalje ne mogu tačno dokazati način djelovanja ovih lijekova, smatraju da ovi lijekovi smanjuju želju za korištenjem alkohola i opioida. Također, istraživački tim smatra da iako lijekovi pokazuju korist u liječenju bolesti ovisnosti, da treba proći više vremena i provesti više istraživanja, kako bi se ovi lijekovi počeli odobravati za liječenje navedenih bolesti. Jedna od ograničavajućih okolnosti ove studije je činjenica da je teško dokazati uzročnost između propisanih lijekova i predoziranja u retrospektivnoj studiji, s obzirom da se ovakve studije osvrću na prošle podatke kako bi se pronašli obrasci ili uzroci određenog ishoda. 

Objavljeni podaci su obećavajući u pronaslaku novih lijekova i načina borbe sa ovisnošću. Ovakvi rezultati istraživanja predstavljaju potencijalne implikacije koje mogu biti značajne kako za kliničku praksu, tako i za javnozdravstvene politike u narednim godinama.