Benzodiazepini su farmakološka grupa lijekova koji se često koriste za rješavanje problema izazvanih anskioznošću i nesanicom. U benzodiazepine spadaju: bromazepam, diazepam, lorazepam, nitrazepam, alprazolam (Xanax, Lexaurin, Lekotamdati, Apaurin, Bensedin…). U običnom govoru se označavaju kao “lijekovi za smirenje” i vrlo se često nepravilno propisuju i koriste.
Najveći problem kod učestalog korištenja benzodiazepina je stvaranje ovisnosti i tolerancija. Upravo zbog ove dvije pojave korist benzodiazepina je dosta ograničena. Osobe starije životne dobi su posebno osjetljive na nekontrolisanu upotrebu benzodiazepina, a isti im se najčešće i propisuju. Rizik od neželjenih pojava na ove lijekove kod starijih je još veći nego kod mladih.
Ovi lijekovi djeluju tako što se vežu za GABA (gamaaminobuterna kiselina) receptore koji se nalaze u centralnom nervnom sistemu. Aktivacija ovih receptora ima ‘umirujuće’ djelovanje na neurone.
Resorbuju se sporo iz digestivnog trakta. Maksimalne koncentracije u krvi se dobijaju čak i nekoliko sati poslije uzimanja lijeka. Redovno i nekontrolisano uzimanje uzrokuje da se nakupljaju u našem organizmu.
Najveći problem kod učestalog korištenja benzodiazepina je stvaranje ovisnosti i tolerancije. Upravo zbog ove dvije pojave, korištenje benzodiazepina bi trebalo biti ograničeno.
Tolerancija dovodi do toga da nakon dužeg vremena nekontrolisane upotrebe benzodiazepina, osoba koja ih koristi treba sve veće doze datog lijeka da bi se ostvarili njegovi osnovni farmakološki efekti. Npr. ako ste koristili bromazepam ili bilo koji drugi od ovih lijekova dugo vremena za smirenje, ili za nesanicu, uskoro će vam trebati sve veće količine tog lijeka da biste riješili problem sa nesanicom ili uznemirenošću.
Drugi problem je fizička i psihička ovisnost. Fizička ovisnost se razvija ako se ovi lijekovi koriste dugo vremena i na redovnoj (svakodnevnoj) bazi. Nagli prestanak korištenja može dovesti do apstinencijalnih simptoma, kao što su: nervoza, strah, razdražljivost, nesanica, gubitak apetita, grčevi mišića, ubrzano lupanje srca, malaksalost pa čak i napad padavice.
Psihička ovisnost je moguća kod osoba koje osjećaju strah, te zbog takvog stanja nastavljaju sa uzimanjem ovih lijekova, iako im ne trebaju, jer se plaše da im se prethodne tegobe, zbog kojih su ih prvobitno koristili, ne ponove.
Prekomjerna sedacija je još jedan od štetnih efekata benzodiazepina. Osobe koje koriste benzodiazepine za probleme sa nesanicom, trebaju pažljivo dozirati ove lijekove i isključivo prema uputi ljekara, u večernjim satima, kako njihov efekat tokom dana ne bi bio izražen.
Važno je napomenuti da se benzodiazepini ne preporučuju kao prvi izbor za tretman nesanice.
Kod osoba koje koriste ove lijekove zbog nesanice, moguća je još jedna neželjena pojava, a to je ‘rebound efekat’ – koji se može posmatrati kao povratna nesanica, a koja nastaje usljed naglog prekida primjene ovih lijekova.
Osobe starije životne dobi su posebno osjetljive na nekontrolisanu upotrebu benzodiazepina. Kod ove populacije, rizik od neželjenih posljedica na lijek veći je nego kod mlađih osoba. Starije osobe češće imaju već postojeća oboljenja do čijeg pogoršanja može doći usljed upotrebe benzodiazepina. Komplikacije koje mogu nastati zbog dugotrajne upotrebe kod starijih osoba su: dnevna pospanost, kognitivne smetnje, konfuznost, poremećaj psihomotorike, rizik od pada i ozljeda, depresija, paradoksalne reakcije, amnestički sindrom, respiratorni problemi, zloupotreba, ovisnost i apstinencijski sindrom. Starenjem se organizam mijenja u mnogim pogledima, pa tako dolazi i do promjena koje utiču na farmakodinamiku i farmakokinetiku lijekova koji se koriste, a o čemu se posebno treba povesti računa kod upotrebe benzodiazepina i koristiti ih samo uz preporuku ljekara uz strogo pridržavanje propisanih doza.
Dodatna otežavajuća okolnost kod starijih osoba jeste smanjenje sposobnosti pamćenja, što može dovesti do problema u vezi sa tačnim doziranjem i propisanom primjenom ovih lijekova. Obzirom da kod starijih osoba postoji i povećana opasnost od akumulacije lijekova u organizmu, propisivanje i korištenje ovih lijekova izaziva značajno oštećenje pamćenja, redukciju psihomotorike i sedaciju.
Benzodiazepini su lijekovi koje treba primjenjivati vrlo oprezno. Naročito su osobe starije životne dobi osjetljive na njihove štetne učinke i posljedice, te se treba osigurati kontrolisano doziranje i izbjegavati njihovo propisivanje i upotrebu ako nije neophodno. Posebno je važno ove lijekove uzimati isključivo na ljekarski recept i po preporuci ljekara, a ne samoinicijativno. Samoinicijativna upotreba može ostaviti teže posljedice i uzrokovati zavisnost, smanjenje kognitivnih (spoznajnih) funkcija, te toleranciju.
Posebnu pažnju treba obratiti na korištenje ovih lijekova u starijoj životnoj dobi (>65).
Studije su pokazale da je uzimanje ovih lijekova kod starijih povezano sa većom stopom smrtnosti, posebno u toku prva četri mjeseca upotrebe.
Benzodiazepini se nalaze na listi lijekova koji su rizični za upotrebu kod osoba starije životrne dobi i treba ih izbjegavati ako je moguće (tzv. Beers kriteriji). Benzodiazepini mogu izazvati poremećaje pamćenja, konfuziju, povećavaju rizik od pada i povreda, lomove kostiju, kao i saobraćajne udese.
Ovaj tekst je recenziran od strane ZDZ stručnog tima.